Detox organizma - potreba ili mit?
Gotovo da nema medija koji u ovo vrijeme ne prenosi tekstove o „detoksikaciji organizma“, urbanoj panaceji i potrebi za boljim zdravljem. U ovom tekstu ćemo pokušati objasnitidetoksikaciju kao pojam i kao proces, te je uskladiti sa konvencionalnim medicinskim pojmovima.
Klasična medicina za sada ne pozna pojam detoksikacije u smislu alternativne medicine. Vjeruje se da tijelo posjeduje efikasan vlastite detox mehahizme putem citokroma CYP-P450, glutationa i čitavog niza enzima i hormona. Priroda nas nije ostavila bez zaštite od otrovnih utjecaja iz okoline. No, ista ta medicina ipak priznaje određene slučajeve intoksikacije putem alkohola, teških lijekova, pesticida ili endogenih otrovnih spojeva i slobodnih radikala, gdje je pomoć zaista potrebna ukoliko želimo spasiti rad organa, a ponekad i život. Upravo ovo je točka gdje možemo pomiriti klasične i alternativne medicinare; detoksikacija postoji, ali u određenom smislu kao pomoć organima. Ponekad je čak i kontraindicirana i ne smije se provoditi. Zato je potreban oprez i dobra procjena.
Klasična medicina za sada ne pozna pojam detoksikacije u smislu alternativne medicine. Vjeruje se da tijelo posjeduje efikasan vlastite detox mehahizme putem citokroma CYP-P450, glutationa i čitavog niza enzima i hormona. Priroda nas nije ostavila bez zaštite od otrovnih utjecaja iz okoline. No, ista ta medicina ipak priznaje određene slučajeve intoksikacije putem alkohola, teških lijekova, pesticida ili endogenih otrovnih spojeva i slobodnih radikala, gdje je pomoć zaista potrebna ukoliko želimo spasiti rad organa, a ponekad i život. Upravo ovo je točka gdje možemo pomiriti klasične i alternativne medicinare; detoksikacija postoji, ali u određenom smislu kao pomoć organima. Ponekad je čak i kontraindicirana i ne smije se provoditi. Zato je potreban oprez i dobra procjena.
Pojam detoksikacije odn. drenaže treba se shvatiti realno i uravnoteženo, kao i svaki drugi nutritivno-medicinski humani proces.
U prirodi imamo mnoge biljke koje se predstavljaju kao „čistači“ organa ili krvi. Oficinalno se nalaze u farmakopejama mnogih država. Najpoznatiji francuski fitoterapeut Messegue izuzetno je cijenio koprivu, artičoku i maslačak kao drenažne biljke, te ih obilno koristio u svom radu. Znanost je naknadno dokazala djelovanje tih i nekih drugih biljaka, pa je fitoterapijska farmacija proizvela nekoliko vrlo efikasnih koncentrata pod nazivom integralne otopine (S.I.P.F. i E.P.S.). Ukoliko su nam takvi super-ekstrakcijski proizvodi nedostupni ili preskupi, uvijek se možemo poslužiti alkoholnim tinkturama ili čajevima.
Jetra je definitivno jedan od organa o kojem se naviše piše. Opravdano, jer se procesi metabolizma svih odvijaju u njoj, poput pretvorbe i eliminacije lijekova ili prerade šećera i masti. Ona je pravi „ogran-fronta“, pa zato ima vrlo veliku moć regeneracije od oštećenja. Nažalost, prva i stradava ukoliko se nađe u borbi sa jačim toksinom. Taloženje otpadnih tvari u jetri nije znanstveno dokazano, no oni koji provode detox svjedoče o nekim prolaznim pojavama poput gnojnih akni, posebnog mirisa urina i izmeta, te zadaha iz pluća. Uglavnom nakon toga imaju više energije, bolje spavaju, a krvna slika im se ponekad popravi, poput vrijednosti triglicerida i kolesterola. Drevna fitoterapija poznaje drenažu jetre i za nju se preporučuju biljke koje djeluju na njen rad; artičoka (Cynara scolimus), korijen velikog čička (Arctium lappa), korijen maslačka (Taraxacum officinale), te crna rotkva (Raphaus sativus) i čaj divlje maćuhice (Viola tricolor). Osim toga, među biljkama imamo najboljeg „mehaničara“ za jetru, sikavicu (Sylibum marianum) sa planetarno poznatom grupom spojeva pod za nazivom silimarin. Većina ovih biljaka su oficinalne u službenim farmakopejama, a znanstvena istraživanja su potvrdila njihova djelovanja. Pametna i svrsishodna fitoterapija zaista može pomoći jetri kao organu da bolje funkcionira. No, postoje i kontraindikacije, a to su žučni kamenci i opstrukcija žučovoda, upalni procesi u jetri, te terapija nekim lijekovima gdje se funkcija jetre ne smije pojačavati. Na to se obavezno mora obratiti pažnja prije upotrebe bilo kakve drenažne fitoterapije.
Bubrezi su idući organ eliminacije u kojem se može raditi drenaža. Ovdje detox dobija drugi smisao, te se svodi na što brže izbacivanje urina sa otpadnim tvarima iz tijela. Za to nam služe biljke diuretici puput lista koprive (Urtica dioica), preslice (Equisetum arvense) i crkvine (Parietaria officinalis). Takve biljke također se koriste kod urinoinfekcija, no i one mogu biti kontraindicirane kod bubrežnih kamenaca i upalnih procesa. Pojačavanje rada bolesnog bubrega može izazvatiteško izdržive bolove ukoliko se drenažna fitoterapija provede nepravilno.
O crijevima se ne piše toliko mnogo koliko zaslužuju. Pošto predstavljaju mjesto aktivne apsorpcije hranjivih tvari i kanalizaciju tijela, crijevo ponekad treba ubrzivača motoliteta ili fitoterapiju za dodatnu sluz. U tu svrhu koriste se biljni laksativi poput frangole (Rhamnus frangula), sene (Cassia angustifolia), aloja gela i piskavice (Trigonella foenum-graecum). Uz to, mogu se koristiti biljke sa sluzima poput sjemenki lana i chie, te praha indijskog trputca (Plantago ovata). Laksativi djeluju kao mehanička drenaža, pa mogu poremetiti crijevnu floru. Nakon takvih procesa preporučuje se uzimanje probiotičkih kultura kako bi se mikrobiom stjenke vratio u normalnu funkciju. Kao i kod ostalih organa, drenaža ima kontraindikacije. Ne bi je smjeli provoditi ljudi sa upalnim bolestima crijeva i postoperativni bolesnici (izuzetak su biljke sa sluzima, koje se čak preporučuju u ovim slučajevima).
Pluća su najmanje spominjani organ, gdje je detoksikacija zaista potrebna, posebno kod pojave problema sa iskašljavanjem. Ovdje se može koristiti gotovo zboravljena biljka po nazivu oman (Inula graveolens), točnije njen rizom (mali korijen). Čaj ima neugodan okus, ali je njegovo djelovanje vrlo snažno. Kontraindikacija su upale pluća, KOBP, te bolesti kod kojih nije preporučljivo pojačavati njihov rad.
Krv ima više „čistača“ u biljnom svijetu. U njoj se rijetko nalaze nepoželjni mikroorganizmu, ali je poznato je da se mogu naći nepoželjni spojevi poput toksina i slobodnih radikala. Detoksikacija se zapravo provodi u bubrezima i jetri putem filtracije, pa je vrlo bitno da ti organi budu zdravi. Većina fitokemikalija ima ograničen pristup krvi, pa je njihova „detoksikacija“ vrlo upitna. No, neki spojevi imaju mogućnost prodiranja u krvožilni sustav, a to su neki bioflavonidi i eterična ulja. Osim toga, postoji grupa fantastičnih spojeva pod nazivom vitamini, posebno C i E, koji su vrlo potentni antioksidansi i pomažu našim biološkim čuvarima (npr. enzim glutation) sa kojim sudjeluju u redox procesima.
Iz svega je vidljivo da detoksikacija tijela postoji, kao i opravdanost za njeno korištenje. No, vidljivo je da postoji i niz kontraindikacija i opreza u njenom provođenju.
Puno bolji izbor je kontinuirana detoksikacija putem hrane. Radi se o pojačanoj konzumaciji sirovog voća i povrća kao priloge mesu, zamjena umjetnih sokova sa prirodnim sokovima ili čajevima, te micanjem viška ugljikohidrata, soli i transmasti iz prehrane.
Puno bolji izbor je kontinuirana detoksikacija putem hrane. Radi se o pojačanoj konzumaciji sirovog voća i povrća kao priloge mesu, zamjena umjetnih sokova sa prirodnim sokovima ili čajevima, te micanjem viška ugljikohidrata, soli i transmasti iz prehrane.
U ovo ne spadaju instant-detoksikacije raznim smothijima i udarnim dozama salata, jer hrana nema tako jak drenažni utjecaj kao koncentrati ljekovitih biljaka. Ne očekujte brze rezultate i nemojte biti razočarani, jer takve detoksikacije hranom dulje traju i provode se cijeli život, dok je drenaža fitopreparatima kratkotrajna i intenzivna (obično 21 dan, ovisno o vrsti preparata).
U svakom slučaju, ukoliko se odlučite za detoksikaciju putem nekog sredstva, a imate neku bolest ili poremećaj, konzultirajte se sa stručnjakom za fitoterapiju.