Smjerovi u aromaterapiji - dva lica eteričnih ulja
Kada čujemo riječ „aromaterapija“, uglavnom nam se pred očima prikaže masažni salon sa egzotičnim mirisima dalekih zemalja. Zaista, masaža eteričnim uljima jedan je od najčešćih načina njihove aplikacije, koji može imati i ozbiljnu medicinsku zadaću. Kao dugogodišnji praktični aromaterapeut sam se više puta osvjedočio u snagu eteričnih ulja. Međutim, iza opuštajuće masaže i mirisa iz aromalampe krije se složenija priča o postanku aromaterapije kao medicinske i para-medicinske discipline.
Kratka povijest aromaterapije
Uporaba biljaka koje daju eterična ulja seže u daleku prošlost. Egipćani su koristili smolu za dezinfekciju i balzamiranje. Grčka i Rim sa izrazito cijenili mirise za psihofizičko zdravlje i ljepotu. Zasigurno su vam poznate priče kako je Kleopatra očarala rimskog veledostojnika sa jedrima koja su bila utopljena u miris ruže.Također, srednjevjekovni liječnici su se štitili od kuge tako što su nosili maske slične kljunu u kojima su bile ljekovite biljke, čija su eterična ulja dezinficirala zrak u masci. Perzijski naučnik Avicena je oko 10.st.n.e. otkrio proces destilacije, način na koji se iz bilja mogu dobiti hlapive frakcije, što se zadržalo do danas, iako imamo i neke nove tehnološke postupke ekstrakcije. Ne zna se pouzdano od kada se počelo razmišljati o uljima u kontekstu praktične medicine, no znamo za pojavu velikog interesa nakon laboratorijske nesreće koju je imao francuski kemičar Gattefossé, koji je svoje opečene ruke uronio u bačvu eteričnog ulja lavande. Na svoje veliko zaprepaštenje je zapazio da su njegove rane zarasle nekoliko puta brže nego inače. I tako je lavanda zaslužna za početak medicinske aromaterapije. Čitav niz znanstvenika i liječnika je počelo proučavati učinke eteričnih ulja na bakterije, viruse, razne bolesti i poremećaje, pa i one psihičke prirode. Aromaterapija se pokazala kao vrlo potentna alternativna disciplina na svim razinama liječenja. I tada se desio svojevrsni „raskol“ unutar njenih redova; na anglosaksonski i francuski pristup odnosno školu.
Uporaba biljaka koje daju eterična ulja seže u daleku prošlost. Egipćani su koristili smolu za dezinfekciju i balzamiranje. Grčka i Rim sa izrazito cijenili mirise za psihofizičko zdravlje i ljepotu. Zasigurno su vam poznate priče kako je Kleopatra očarala rimskog veledostojnika sa jedrima koja su bila utopljena u miris ruže.Također, srednjevjekovni liječnici su se štitili od kuge tako što su nosili maske slične kljunu u kojima su bile ljekovite biljke, čija su eterična ulja dezinficirala zrak u masci. Perzijski naučnik Avicena je oko 10.st.n.e. otkrio proces destilacije, način na koji se iz bilja mogu dobiti hlapive frakcije, što se zadržalo do danas, iako imamo i neke nove tehnološke postupke ekstrakcije. Ne zna se pouzdano od kada se počelo razmišljati o uljima u kontekstu praktične medicine, no znamo za pojavu velikog interesa nakon laboratorijske nesreće koju je imao francuski kemičar Gattefossé, koji je svoje opečene ruke uronio u bačvu eteričnog ulja lavande. Na svoje veliko zaprepaštenje je zapazio da su njegove rane zarasle nekoliko puta brže nego inače. I tako je lavanda zaslužna za početak medicinske aromaterapije. Čitav niz znanstvenika i liječnika je počelo proučavati učinke eteričnih ulja na bakterije, viruse, razne bolesti i poremećaje, pa i one psihičke prirode. Aromaterapija se pokazala kao vrlo potentna alternativna disciplina na svim razinama liječenja. I tada se desio svojevrsni „raskol“ unutar njenih redova; na anglosaksonski i francuski pristup odnosno školu.
Anglosaksonska aromaterapija – kruna wellnessa
Utemeljiteljica anglosaksonske škole aromaterapije je Marguerite Maury, koja je započela sa proučavanjem eteričnih ulja kroz inhalaciju i masažu u svojoj privatnoj praksi u Londonu. Napornim radom i eksperimentiranjem dokazala je da eterična ulja mogu biti vrlo efikasna u ublažavanju mnogih somatskih i psihičkih tegoba, za što je dobila nekoliko nagrada. Nažalost, kolegica Maury preminula je od posljedica napornog rada u dokazivanju svojih ideja (ponegdje se spominje i intoksikacija uljima), no ostavila je bogat opus radova iz kojeg se izdigla spomenuta anglosaksonska aromaterapija, „najmirisnija alternativna terapija“ 20 i 21 stoljeća. Postoje škole i koledži koji proučavaju ovaj smjer, posebice u Engleskoj, a u velikoj mjeri je zastupljena i u našoj zemlji. Anglosaksonski aromaterapeuti uče o aplikaciji eteričnih i baznih ulja putem lokalnog nanošenja na kožu, inhalacije i masaža. Efikasnost ovako apliciranih ulja je neupitna, ona putem kože ulaze u sustav i mogu prouzročiti ciljane efekte. Npr. kod tretmana bolnih mišića eterična ulja djeluju opuštajuće i analgetski, što su se osvjedočili svi koji su probali aromamasažu. Također, inhalacija određenih ulja može donijeti opuštanje i omamljenost, ali i vedrinu i oštrinu razmišljanja. Mirisi eteričnih ulja mogu dezinficirati zrak ili svojim hlapivim kemijskim strukturama prouzročiti čitave hormonske lance i reakcije u mozgu, koje pak prouzročuju određenu funkciju nekog organa. Mirisi utječu i na ponašanje: u Japanu vrlo detaljno proučavaju utjecaj mirisa na npr. prodaju ili radnu učinkovitost, pa takva saznanja obilato koriste u svojoj ekonomiji. Eteričnim uljem možemo djelovati protiv gljivica i bakterija na površini kože ili na noktima; ona su izrazito aktivna protiv patogena, a da pritom ne uništavaju epidermu. Lepeza djelovanja anglosaksonske terapije proteže se i na kozmetiku i ljepotu, gdje se snaga ulja usmjerava na borbu protiv suhe ili masne kože, bora i akni, te inih dermato-estetskih problema, u čemu može biti vrlo efikasna. Proizvodnja prirodne kozmetike na bazi eteričnih ulja jedna je od najbrže rastućih grana kozmetologije. Aromaterapeuti stječu zvanje u posebnim školama i možemo reći da je njihov trenutni broj puno veći od kolega iz slijedećeg smjera kojeg ćemo opisati.
Utemeljiteljica anglosaksonske škole aromaterapije je Marguerite Maury, koja je započela sa proučavanjem eteričnih ulja kroz inhalaciju i masažu u svojoj privatnoj praksi u Londonu. Napornim radom i eksperimentiranjem dokazala je da eterična ulja mogu biti vrlo efikasna u ublažavanju mnogih somatskih i psihičkih tegoba, za što je dobila nekoliko nagrada. Nažalost, kolegica Maury preminula je od posljedica napornog rada u dokazivanju svojih ideja (ponegdje se spominje i intoksikacija uljima), no ostavila je bogat opus radova iz kojeg se izdigla spomenuta anglosaksonska aromaterapija, „najmirisnija alternativna terapija“ 20 i 21 stoljeća. Postoje škole i koledži koji proučavaju ovaj smjer, posebice u Engleskoj, a u velikoj mjeri je zastupljena i u našoj zemlji. Anglosaksonski aromaterapeuti uče o aplikaciji eteričnih i baznih ulja putem lokalnog nanošenja na kožu, inhalacije i masaža. Efikasnost ovako apliciranih ulja je neupitna, ona putem kože ulaze u sustav i mogu prouzročiti ciljane efekte. Npr. kod tretmana bolnih mišića eterična ulja djeluju opuštajuće i analgetski, što su se osvjedočili svi koji su probali aromamasažu. Također, inhalacija određenih ulja može donijeti opuštanje i omamljenost, ali i vedrinu i oštrinu razmišljanja. Mirisi eteričnih ulja mogu dezinficirati zrak ili svojim hlapivim kemijskim strukturama prouzročiti čitave hormonske lance i reakcije u mozgu, koje pak prouzročuju određenu funkciju nekog organa. Mirisi utječu i na ponašanje: u Japanu vrlo detaljno proučavaju utjecaj mirisa na npr. prodaju ili radnu učinkovitost, pa takva saznanja obilato koriste u svojoj ekonomiji. Eteričnim uljem možemo djelovati protiv gljivica i bakterija na površini kože ili na noktima; ona su izrazito aktivna protiv patogena, a da pritom ne uništavaju epidermu. Lepeza djelovanja anglosaksonske terapije proteže se i na kozmetiku i ljepotu, gdje se snaga ulja usmjerava na borbu protiv suhe ili masne kože, bora i akni, te inih dermato-estetskih problema, u čemu može biti vrlo efikasna. Proizvodnja prirodne kozmetike na bazi eteričnih ulja jedna je od najbrže rastućih grana kozmetologije. Aromaterapeuti stječu zvanje u posebnim školama i možemo reći da je njihov trenutni broj puno veći od kolega iz slijedećeg smjera kojeg ćemo opisati.
Francuska aromaterapija – medicinska uporaba eteričnih ulja
Nakon Gattefosséa, istraživanja o eteričnim uljima preuzeli su neki kemičari i liječnici. Njih je zanimala praktična uporaba ulja na konkretnim medicinskim dijagnozama. I tako su ona ušla u sferu znanstvene, klasične medicine, gdje se sve mora dokazati istraživanjima, probama i pokusima postandardima znanstvenog istraživanja. I ovdje su položila test; postoje tisuće znanstvenih i kliničkih istraživanjaima u blagodatima aromaterapije, koja su pretvorena u čitav jedan smjer – francusku školu aromaterapije. Njom se uglavnom bave medicinari i kemičari, a odnedavno i stručno osposobljeni pojedinci. Razlika između anglosaksonske i francuske škole je u načinu aplikacije i recepturama. Naime, francuska škola preferira i oralno, vaginalno i rektalno korištenje ulje, dok je anglosaksonska škola ostala na inhalacijama i aplikaciji preko kože. Što se receptura tiče, francuske recepture su izuzetno precizne, ponekad do 0.01gr, upravo zato jer se koriste enteralno i na sluznicama. Anglosaksonska škola nema toliku potrebu za preciznošću, pa su mjere uglavnom u kapima ili postocima. Razvoj francuskog smjera vode medicinari, među najistaknutijima je dr. Dominuque Baudoux i dr. Kurt Schnaubelt, obojica svjetski poznati i priznati aromaterapeuti, koji su omogućili da francuska aromaterapija uđe u brojne europske i američke klinike kao priznata medicinska disciplina. Postoje i udžbenici za kliničku aromaterapiju, testiranu „in-vivo“ i predstavlja ozbiljnu alternativu medicinskim terapijama, a ponekad i jedinu terapiju. Npr. u klasičnoj medicini nemamo mnogo lijekova protiv HPV genitalnog virusa koji izaziva CIN dijagnoze, no vaginalete sa eteričnim uljem čajevca, niaulija, ravensare, klinčića i eukaliptusa polibraktea var.kripton mogu u potpunosti suzbiti HPV i vratiti PAPA-nalaz na uredne vrijednosti. Slično je i sa drugim spolno prenosivim bolestima, gdje ulja pokazuju izuzetnu efikasnost. Oralno uzeto eterično ulje klinčića i divljeg origana (obavezno u posebnim oleokapsulama, da ne iritiraju sluznicu) uspješno mogu suzbiti rezistentnu E. coli u mokraćnom mjehuru, koja se odupire svim poznatim antibioticima.
Izuzetno sam zadovoljan interesom medicinske struke za francusku aromaterapiju, jer sam bio gost-predavač na nekim kongresima i svjedočio sam iznimnoj zainteresiranosti liječnika za ovaj vid alternative. Istinski se nadam da će to biti trend i u budućnosti, te da će klasična medicina i medicinska aromaterapija zajedno i sinergijski služiti pacijentima kao pomoć u njihovom ponovnom uspostavljaju zdravlja.
Nakon Gattefosséa, istraživanja o eteričnim uljima preuzeli su neki kemičari i liječnici. Njih je zanimala praktična uporaba ulja na konkretnim medicinskim dijagnozama. I tako su ona ušla u sferu znanstvene, klasične medicine, gdje se sve mora dokazati istraživanjima, probama i pokusima postandardima znanstvenog istraživanja. I ovdje su položila test; postoje tisuće znanstvenih i kliničkih istraživanjaima u blagodatima aromaterapije, koja su pretvorena u čitav jedan smjer – francusku školu aromaterapije. Njom se uglavnom bave medicinari i kemičari, a odnedavno i stručno osposobljeni pojedinci. Razlika između anglosaksonske i francuske škole je u načinu aplikacije i recepturama. Naime, francuska škola preferira i oralno, vaginalno i rektalno korištenje ulje, dok je anglosaksonska škola ostala na inhalacijama i aplikaciji preko kože. Što se receptura tiče, francuske recepture su izuzetno precizne, ponekad do 0.01gr, upravo zato jer se koriste enteralno i na sluznicama. Anglosaksonska škola nema toliku potrebu za preciznošću, pa su mjere uglavnom u kapima ili postocima. Razvoj francuskog smjera vode medicinari, među najistaknutijima je dr. Dominuque Baudoux i dr. Kurt Schnaubelt, obojica svjetski poznati i priznati aromaterapeuti, koji su omogućili da francuska aromaterapija uđe u brojne europske i američke klinike kao priznata medicinska disciplina. Postoje i udžbenici za kliničku aromaterapiju, testiranu „in-vivo“ i predstavlja ozbiljnu alternativu medicinskim terapijama, a ponekad i jedinu terapiju. Npr. u klasičnoj medicini nemamo mnogo lijekova protiv HPV genitalnog virusa koji izaziva CIN dijagnoze, no vaginalete sa eteričnim uljem čajevca, niaulija, ravensare, klinčića i eukaliptusa polibraktea var.kripton mogu u potpunosti suzbiti HPV i vratiti PAPA-nalaz na uredne vrijednosti. Slično je i sa drugim spolno prenosivim bolestima, gdje ulja pokazuju izuzetnu efikasnost. Oralno uzeto eterično ulje klinčića i divljeg origana (obavezno u posebnim oleokapsulama, da ne iritiraju sluznicu) uspješno mogu suzbiti rezistentnu E. coli u mokraćnom mjehuru, koja se odupire svim poznatim antibioticima.
Izuzetno sam zadovoljan interesom medicinske struke za francusku aromaterapiju, jer sam bio gost-predavač na nekim kongresima i svjedočio sam iznimnoj zainteresiranosti liječnika za ovaj vid alternative. Istinski se nadam da će to biti trend i u budućnosti, te da će klasična medicina i medicinska aromaterapija zajedno i sinergijski služiti pacijentima kao pomoć u njihovom ponovnom uspostavljaju zdravlja.
Još nekoliko varijanti aromaterapijskih škola
Ponekad se spominje i „njemačka škola aromaterapije“, koja bi se mogla shvatiti kao verzija francuske škole. Svojom formom sliči na francuski pristup, uz nešto sužen izbor ulja. Također, povremeno možemo naći i „američku školu aromaterapije“, upravo iz razloga jer se u SAD-u aromaterapija vrlo često primjenjuje u medicinskim i para-medicinskim aktivnostima. U razgovoru sa kolegama amerikancima shvatio sam da je taj pristup svojevrsni hibrid francuske i anglosaksonske škole, pa ne predstavlja ništa revolucionarno. I dalje ostajemo na dvije temeljne podjele.
Ponekad se spominje i „njemačka škola aromaterapije“, koja bi se mogla shvatiti kao verzija francuske škole. Svojom formom sliči na francuski pristup, uz nešto sužen izbor ulja. Također, povremeno možemo naći i „američku školu aromaterapije“, upravo iz razloga jer se u SAD-u aromaterapija vrlo često primjenjuje u medicinskim i para-medicinskim aktivnostima. U razgovoru sa kolegama amerikancima shvatio sam da je taj pristup svojevrsni hibrid francuske i anglosaksonske škole, pa ne predstavlja ništa revolucionarno. I dalje ostajemo na dvije temeljne podjele.
Tko je bolji – anglosaksonci ili francuzi?
Vrlo često sam dobivao ovakva pitanja na e-mail nakon nekih tekstova koje sam pisao na raznim portalima. Pošto sam završio i jednu i drugu školu, slobodno mogu reći da je pitanje nepotrebno, iako postoje vrlo duboke podjele u aromaterapijskom miljeu. Istina, francuska škola je preciznija, egzaktnija i konkretnija, no ne smijemo zanemariti wellness koristi od anglosaksonske škole. Aromaterapija nije samo liječenje, njezin medicinski put je relativno kratak u odnosu na dugi, povijesni put kozmetičke i wellness uporabe (sjetimo se Egipćana, Grka i Kleopatre). Uz to, upravo anglosaksonski aromaterapeuti su zaslužni za široku popularizaciju eteričnih ulja, dok je francuska škola „zatvorena“ u medicinske gabarite za konkretne kliničke primjene. Vrijednost obe aromaterapije ogleda se u vrijednosti, sposobnosti i naporedovanju samog aromaterapeuta. Efikasnost njegove aromaterapije vidjet će se u njegovom napredovanju u struci i svakodnevnom radu. Zato se ne treba zabirnjavati tko je bolji – bolji je onaj koji više zna i bolje radi.
Vrlo često sam dobivao ovakva pitanja na e-mail nakon nekih tekstova koje sam pisao na raznim portalima. Pošto sam završio i jednu i drugu školu, slobodno mogu reći da je pitanje nepotrebno, iako postoje vrlo duboke podjele u aromaterapijskom miljeu. Istina, francuska škola je preciznija, egzaktnija i konkretnija, no ne smijemo zanemariti wellness koristi od anglosaksonske škole. Aromaterapija nije samo liječenje, njezin medicinski put je relativno kratak u odnosu na dugi, povijesni put kozmetičke i wellness uporabe (sjetimo se Egipćana, Grka i Kleopatre). Uz to, upravo anglosaksonski aromaterapeuti su zaslužni za široku popularizaciju eteričnih ulja, dok je francuska škola „zatvorena“ u medicinske gabarite za konkretne kliničke primjene. Vrijednost obe aromaterapije ogleda se u vrijednosti, sposobnosti i naporedovanju samog aromaterapeuta. Efikasnost njegove aromaterapije vidjet će se u njegovom napredovanju u struci i svakodnevnom radu. Zato se ne treba zabirnjavati tko je bolji – bolji je onaj koji više zna i bolje radi.
Budućnost aromaterapije
Vrijeme aromaterapije tek dolazi, kako medicinskog tako i wellness smjera. Ne samo da je mirisna, ugodna i prirodna, već je izuzetno efikasna i moćna.
Budućnost aromaterapije leži u vama, korisnicima eteričnih ulja. I vi možete imati koristi od nje bez ikakvog školovanja. Kupite prava, prirodna eterična ulja i koristite ih u aromalampama, difuzerima i kremama. Namažite eterično ulje čajevca razblaženo u baznom ulju makadamije po stopalima, pa ćete potaknut svoj imunitet. Kapnite ulje lavande na ranu i poput Gattefosséa primjetite čudesnu moć regeneracije tkiva. Kapnite kap ulja ravensare na herpes na usni, pa ćete svjedočiti brzom puknuću mjehura. Udahnite ulje metvice ili eukaliptusa kada vam je nos začepljen i brzo ćete osjetiti oslobađanje dišnog puta. Toliko je primjena eteričnih ulja da bi nam trebalo nekoliko desetaka ovakvih tekstova da bismo zagrebli samo površinu.
Vrijeme aromaterapije tek dolazi, kako medicinskog tako i wellness smjera. Ne samo da je mirisna, ugodna i prirodna, već je izuzetno efikasna i moćna.
Budućnost aromaterapije leži u vama, korisnicima eteričnih ulja. I vi možete imati koristi od nje bez ikakvog školovanja. Kupite prava, prirodna eterična ulja i koristite ih u aromalampama, difuzerima i kremama. Namažite eterično ulje čajevca razblaženo u baznom ulju makadamije po stopalima, pa ćete potaknut svoj imunitet. Kapnite ulje lavande na ranu i poput Gattefosséa primjetite čudesnu moć regeneracije tkiva. Kapnite kap ulja ravensare na herpes na usni, pa ćete svjedočiti brzom puknuću mjehura. Udahnite ulje metvice ili eukaliptusa kada vam je nos začepljen i brzo ćete osjetiti oslobađanje dišnog puta. Toliko je primjena eteričnih ulja da bi nam trebalo nekoliko desetaka ovakvih tekstova da bismo zagrebli samo površinu.
Eterična ulja su esencija, „duša“ biljke, poklon Prirode u vremenima bolesti i u vremenima zdravlja – pa bi bilo dobro da ih prihvatimo i obogatimo svoj život i život svojih ukućana.